- Isplate li se HZZ vaučeri i na što sve trebate pripaziti kada ih uzimate?
- Što ne smijete usisavati ako želite da usisivač dugo radi
- Kako održavati bijele tenisice i produžiti im vijek trajanja
- Pravila poslovne komunikacije uživo
- Nove mjere i povećanje naknada od ožujka 2025. godine
- Što se sve može oprati tabletom za suđericu?
- Što kada netko na poslu stalno preuzima vaše zasluge?
- Sušilice rublja ili prirodno sušenje: Što je bolje za vašu odjeću?
- Što moramo znati o kvaliteti zraka koji udišemo i kad je vrijeme za zabrinutost?
- OSOBNA ISKAZNICA - Što nikako ne smijete raditi s tim dokumentom

Što je dresura, a što odgoj pasa, kome je ona potrebna, kako se odlučiti, koje su prednosti i koliko je sve to (ne)zahtjevno otkrila nam je Željka Vrančić, voditeljica tečajeva poslušnosti i noseworka u Klubu za obuku službenih i sportskih pasa 'Zagreb'.
Što se sve smatra dresurom?
Za početak, mislim da je dresura malo preteška riječ, potencijalno zaostala iz nekih prošlih vremena i više se uklapa u neku vojničku i policijsku terminologiju gdje se podrazumijeva da se pse obučava za obavljanje određenog posla. U našem kontekstu, puno su primjenjiviji termini odgoj i školovanje kroz koje, ustvari, želimo psu omogućiti da se što kvalitetnije uklopi u ljudsku zajednicu, bez većih problema, i uz mogućnost zadovoljavanja svih njegovih fizičkih i psihičkih potreba. Da bismo to postigli maksimalno radimo na stvaranju kvalitetnog odnosa između psa i vlasnika i nastojimo da polaznici naših tečajeva kroz svoje školovanje nauče što je moguće više o psećoj komunikaciji, o tome kako psi uče, kako vide svijet oko sebe jer su to sve bitni segmenti za bolje razumijevanje pasa kao vrste, a što ih bolje razumijemo, lakše ćemo ih uklopiti u našu svakodnevicu.
Koje su prednosti dresure kako za psa tako i za vlasnika?
Prednost školovanja kako za psa, tako i za vlasnika, leži u činjenici da ste s dobro odgojenim i školovanim psom vi kao vlasnik dobrodošli gotovo svugdje, imate mogućnost zadovoljiti pseće fizičke i psihičke potrebe na optimalan način. Dobro odgojen pas moći će u svaki prostor koji je dozvoljen psima, a da vi kao vlasnik niste pod stresom zbog mogućeg psećeg neprihvatljivog ponašanja. To naravno ne znači da ćete psa prepustiti samog sebi i da radi što hoće, ali ćete u svakom trenutku imati kontrolu nad ponašanjem svojeg psa.
Mogu li vlasnici sami dresirati psa ili je ipak potrebna pomoć stručne osobe? Kada uopće potražiti pomoć stručne osobe?
U osnovi, vlasnici mogu sami školovati svoje pse kako bi bili vodljivi i dobri kućni ljubimci. Naravno, ako znaju kako. Ipak, puno je lakše raditi uz pomoć stručne osobe koja će usmjeravati, ispravljati pogreške, kreirati optimalne treninge za svakog pojedinog vodiča i psa, bodriti i kad ide dobro i kad ne ide najbolje. Ako je pak riječ o školovanju unutar neke kinološke sportske discipline, onda je trening najčešće nemoguć bez stručne pomoći, između ostalog i zbog logističkih razloga (potrebne opreme, specifičnog terena, pomagača).
Stručnu pomoć svakako savjetujem u trenutku kada imate zbilja ozbiljne probleme sa psom, koji postaju prepreka normalnom suživotu. U slučajevima kada pas postane opasan za okolinu ili sebe, kada ne možete vladati njime, kada pokazuje izrazitu agresiju ili izrazitu plahost, to su sve situacije kada je stručna pomoć zaista potrebna. Idealno bi bilo prevenirati takva stanja, pa odmah u startu, ako ne znate sami, krenuti raditi uz stručnu osobu.
Koje je idealno vrijeme za početak dresure psa? Mogu li i stariji psi biti jednako uspješni kao i mladi, kada je u pitanju dresura?
Ako govorimo o odgoju i školovanju, ono počinje onog trena kada štene (ili pak odrasli pas) dođe u naše domaćinstvo. To, naravno, ne znači da ćete štene od tri mjeseca učiti neke složene vježbe, ali pravila lijepog ponašanja je potrebno psiću nametnuti od prvog dana zajedničkog suživota. Iako je u osnovi lakše raditi sa štencima, pogotovo ako idemo od pretpostavke da startamo od nule i ne radimo nikakve značajne pogreške u radu, i starije pse je moguće naučiti praktički svemu. Uz mrvicu više truda, upornosti i dosljednosti, i stariji psi mogu proći bilo kakvu obuku i biti u njoj izrazito uspješni.
Što svaki pas mora naučiti kad su u pitanju osnovne zapovjedi?
Mislim da je odgovor na ovo pitanje poprilično individualan jer treba poći od pretpostavke da nemamo svi jednake kriterije i želje oko toga što od pasa želimo dobiti. Ono što bi ipak trebalo biti univerzalno, barem kad je suživot u urbanim sredinama u pitanju, je da svaki pas zna doći na poziv, zaustaviti se kad mu to kažemo, pričekati, da zna lijepo hodati na povodniku i da ne pokuša pojesti s poda sve na što naiđe.
Kako započeti s dresurom psa? Što nam je sve potrebno? Kako pravilno izvoditi dresuru? Koliko je dresure dovoljno? Koliko je vremena dnevno potrebno posvetiti dresuri?
Sa školovanjem je potrebno početi čim prije, tj. odmah po dolasku šteneta, odnosno psa u kućanstvo. Ako pak govorimo o obuci psa za neku radnu ili sportsku disciplinu, onda se ipak počinje s nešto starijim psom. Što ne znači da se s mlađim psom ništa ne radi. Naprotiv, rade se neke osnovne pripreme kako bi pas, nakon što s njim počnemo službenu, obuku bio s kvalitetnom i dobrom podlogom za daljnji rad. Što se tiče potrebne opreme, ona također zavisi od discipline za koju psa obučavamo, ali osnova u praktički svemu je kvalitetna ogrlica (ili orma), dugačak, radni povodnik, poslastice i igračka. Teško je reći koliko je obuke dovoljno. Treba imati na umu da pas uči i kad ga mi ciljano ne učimo, pa treba uvijek obratiti pažnju kako se sa psom u svakom trenutku ophodimo, što od njega tražimo, što mu dozvoljavamo ili ne dozvoljavamo i u što ga usmjeravamo. Ovisno o karakteru psa, fizičkim i psihičkim predispozicijama, radnoj kondiciji, motivaciji trebat će uložiti više ili manje vremena da bi došli do željenog cilja. U svakom slučaju, i u radu sa psom treba primjenjivati onu uzrečicu: Manje je više. Idealno bi bilo raditi više puta kroz dan u kraćim serijama i završavati s treningom kad je pas najmotiviraniji.
U čemu vlasnici najčešće griješe kada je u pitanju dresura? O čemu ovisi uspješnost dresure?
Prema osobnom iskustvu u vođenju tečajeva poslušnosti i dugogodišnjem iskustvu u radu s vlasnicima pasa, mislim da je najveći problem u tome što ljudi nisu dovoljno uporni, nemaju strpljenja i nisu dosljedni. Naime, ako jedna pravila vrijede za psa u jednom trenutku i pod određenim uvjetima, onda bi to uvijek tako trebalo biti. Jer u suprotnom zbunjujemo psa. To bi u prijevodu značilo da bi ista pravila za psa trebala vrijediti uvijek i svuda, bez obzira na okolnosti. Također, ključno je i da vlasnik ima osjećaj za svoga psa i da sam istraži koja metoda rada će biti uspješna baš u njihovom slučaju. Pošto je to nekad samim vlasnicima teško dokučiti, onda je tu dobro iza sebe imati neku stručnu osobu koja će vlasnika znati usmjeriti što i kako da radi.
Osim osnovnih tečajeva poslušnosti nudite i druge kinološke discipline kao što su freestyle frisbee, rally obedience, agility. Recite nam nešto više tim disciplinama te kako odabrati idealnu disciplinu za svoga psa?
Što se tiče izbora kinološke discipline za svakog pojedinog vlasnika i psa, to ovisi o više kriterija. Prvotno treba uzeti u obzir fizičke, ali i psihičke predispozicije psa te afinitete i mogućnosti (fizičke, vremenske) vlasnika. Iako, općenito gledajući, svaki pas može raditi bilo koju disciplinu više ili manje uspješno, ipak ima nekih ograničavajućih faktora koje bi kao vlasnici trebali uzeti u obzir prije izbora željene discipline.
I dok je npr. nosework disciplina koju može raditi gotovo svaki pas (prvenstveno zato što je njuh primarno pseće osjetilo i psi u pravilu vole njuškati), za agility pas ipak treba imati neke fizičke predispozicije, prvenstveno zato što, u suprotnom, može doći do nepotrebnih ozljeda. Tako ćemo za agility uvijek prednost dati lakšim, fleksibilnim i okretnim psima. Također, u agilityju će se teško snalaziti vlasnik ako i sam nije u dobroj kondiciji. Rad u svijetu spasilačkih pasa (traženje u šumi, ruševini ili mantrailing) iziskuje, pak, dosta vremena, mobilnost vodiča, zdravog i stabilnog psa, ali i veliku odgovornost vlasnika, s obzirom na to da je tu riječ o ozbiljnom poslu o kojem mogu ovisiti ljudski životi. Rally obedience će pak, za razliku od npr. agilityja biti dobar izbor za pse svih pasmina, veličina, karaktera i dobi, a nije ni nešto prezahtjevan za same vodiče. Frisbee i flyball su discipline za žive, brze, okretne i agilne pse, a u frisbeeju je i sam vodič vrlo bitna karika s obzirom na to da treba naučiti pravilno bacati frizbi. Trikovi su nešto što je moguće raditi s bilo kojim psom, a ja ih uvijek savjetujem ljudima jer izrada trikova utječe na poboljšanje odnosa psa i vlasnika.
Imate li neku poruku za sve ljubitelje pasa?
Ako govorimo o onima koji žele nabaviti psa, prvi savjet koji mi se nameće je da psa mudro izaberu. Naime, kod izbora pasmine, ali i same jedinke, jako je važno izabrati psa koji nam po svom karakteru i temperamentu odgovara. Koji odgovara i našem karakteru, ali i našem načinu i stilu života. Ljudi se u izboru svog budućeg četveronožnog prijatelja često vode pogrešnim kriterijima, pa nerijetko biraju pse samo po izgledu. Ili su vidjeli nekog psa u filmu i super im je bilo što taj pas sve može i radi, a najčešće ne razmišljajući koliko vremena, truda i rada stoji iza kamera kako bismo dobili ono što u filmu vidimo.
Danas često vidim kombinacije vodič - pas koji su u potpunosti nekompatibilni. A upravo te nekompatibilne veze vode u frustraciju. I vlasnika i psa. Uzimati psa treba razumom, a ne srcem, iako je nama ljudima to nekada jako teško. Ali za kvalitetan budući suživot prilično je bitno izabrati psa koji nam odgovara. Ako već imaju psa, najbitnije je da ljudi shvate da su izabrali biće koje je ovisno o njima sljedećih 15-ak godina i da budu doista odgovorni vlasnici. Da vode računa o psećim potrebama, da se sa psima bave, da zajedno sudjeluju u bilo kakvoj aktivnosti koja će ispuniti i vlasnika i psa (duge šetnje, planinarenja, razni sportovi), jer bilo kakva pozitivna interakcija sa psom doprinosi kvalitetnoj vezi na relaciji pas - čovjek. Uz to, treba imati na umu da su psi, bez obzira na veličinu ili pasminu, prvenstveno životinje, nisu mali, krzneni ljudi, kako ih nemali broj vlasnika pasa vidi.
Iako je normalno da svoje pse volimo najviše na svijetu, ljubav ipak nije dovoljna. Postavljanje granica i zadovoljavanje psećih potreba na način prihvatljiv društvu u kojem živimo ključno je za kvalitetan, miran i uspješan život psa u ljudskoj zajednici. Isto tako, ljudi moraju shvatiti da neće biti uvijek ni lako ni jednostavno i ponekad ćemo se više puta popiknuti da bi došli do željenog cilja, ali u konačnici se svaki trud i rad isplati.
Umjesto zaključka, par riječi o Klubu za obuku službenih i sportskih pasa 'Zagreb'
Klub za obuku službenih i sportskih pasa 'Zagreb' osnovan je davne 1975. godine, a bez prestanka radi od 1985. godine, otkada pruža stručnu podršku u školovanju vlasnicima i njihovim psima za život u urbanim sredinama. Osim tečajeva poslušnosti, bavi se i raznim kinološkim disciplinama, pa članovi redovito sudjeluju na raznim natjecanjima u kinološkim sportovima, na nacionalnoj, ali i europskoj i svjetskoj razini. Izrazito su ponosni na svoj ogranak koji pripada svijetu spasilačkih pasa jer je ovdje riječ ne samo o zabavnoj i natjecateljskoj disciplini, već i o humanitarnom radu od opće važnosti za širu zajednicu.
*U tekstu su izneseni osobni stavovi i savjeti autora i/ili autorovih sugovornika koji se ne mogu ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Savjeti.hr-a. Savjeti.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.
Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na Savjeti.hr stranicama uz navođenje poveznice na originalni tekst, u prvome odlomku prenesenog teksta. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.
Ako želite još zanimljivih poslovnih i životnih savjeta, prijavite se na naš dvomjesečni newsletter.
- ZAŠTITA POTROŠAČKIH PRAVA
Što kada je akcija prošla, cijena pogrešno istaknuta, sniženje neuračunato?
- KUĆANSKI APARATI
Što trebate znati ako kupujete novi hladnjak?