Zašto je važno kastrirati ili sterilizirati kućne ljubimce

Ako imate mačka i ne želite mu 'uskratiti muškost', pomirite se s time da će često dolaziti doma u ranama, a možda i zaražen. Odgovorno vlasništvo kućnog ljubimca nije samo zdjelica puna hrane i čista voda svaki dan. Ljubav prema mačkama s kojima dijelimo svoj život je i u brizi za njihovo zdravlje i kvalitetu života. A kastracija ili sterilizacija, u mnogim slučajevima, spašava mačji život, jedan jedini koji ima. Ne devet.

Koja je razlika između kastracije i sterilizacije detaljno je objašnjeno na web stranicama Hrvatskog veterinarskog instituta, pa vam preporučujemo da pročitate.

Kastracija i sterilizacija mačaka je stručna tema, ali s obzirom na to da se tiče svih nas i mi ćemo joj posvetiti pažnju. Mnogo je razloga zbog čega je ova tema danas aktualna više nego ikada ranije, ne samo u veterinarskoj struci i za vlasnike kućnih ljubimaca, nego i za društvo u cjelini.

Kako nisam kompetentna osoba za ovu stručnu temu, odgovore na sva pitanja u vezi s kastracijom mačaka pronašla sam u veterinarskoj literaturi, kod prijatelja veterinara, dijelom iz vlastitog iskustva i iskustva drugih vlasnika kućnih ljubimaca te putem televizijskih i internet sadržaja posvećenih ovoj tematici.

Sterilizacija mačaka podrazumijeva postupak uklanjanja, prekidanja ili zatvaranja jajovoda kod ženki, a sjemenovoda kod mužjaka. Nakon toga reprodukcija više nije moguća, ali proizvodnja hormona ostaje nepromijenjena.

Postupak kastracije je različit ovisno o spolu. Kod ženki se kirurškim putem otvara abdomen, uklanjaju jajnici, a obično i maternica. Rana se zašije, a nakon sedam do deset dana odstranjuju se konci. Kod mužjaka se kastracijom u potpunosti odstranjuju testisi i postupak je nešto jednostavniji u odnosu na ženke, oporavak je lakši i brži.

Cilj i jednog i drugog zahvata je da se onemogući spolna aktivnost. Zahvat se može obaviti prije ili nakon nekoliko ciklusa tjeranja, kao i prije ili nakon nekoliko okota.

Veterinarska struka je ovo pitanje analizirala kroz dugi niz godina, stavovi su formirani na temelju dovoljnog broja uzoraka tako da se sa sigurnošću možemo pozvati na struku i ishode njihovog istraživanja, a ne na osobni stav ili proizvoljno mišljenje nekih ljudi.

Nisu sve mačke u istoj kategoriji, pa se i pitanje kontroliranog razmnožavanja promatra s različitih stajališta. Razvrstat ćemo ih u pet skupina:

• kućni ljubimci (mačke koje koji borave u zatvorenom prostoru, kućama i stanovima i o njima se u potpunosti brinu njihovi vlasnici)
• vanjske vlasničke (mace koje se slobodno kreću u svojim dvorištima i izvan njih)
• ulične (napuštene mačke, slobodno se razmnožavaju i nitko se ne brine o njima)
• privremeno zbrinute (mačke u azilima i fosterima o kojima skrbe volonteri, udruge za zaštitu životinja ili državne institucije, nastojeći im pronaći trajni smještaj u udomiteljskim obiteljima)
• rasne mačke u registriranim uzgajivačnicama u zakonski reguliranom okruženju

Ako imate mačku kao kućnog ljubimca, onda je ona veterinarski obrađena, cijepljena i mikročipirana. Ako ste mačkoljupci koji su ludi za preslatkim malenim mačićima i ne želite zamisliti svijet bez njih, postoji rješenje. Želimo li razmnožavati svog ljubimca i zadržati sve njegove potomke, ili imamo sigurne domove za njih, onda trenutno ne moramo razmišljati o kastraciji ili sterilizaciji.

No nijedan ljubimac ne bi trebao cijeli svoj život provesti u reprodukciji, ako nam je stalo do njegovog zdravlja. Kad tad, ova će tema doći na red i morat ćemo zatražiti stručnu veterinarsku pomoć. Zato je najbolje svoje zamisli i namjere odmah predočiti veterinaru, posavjetovati se s njim i napraviti najbolji plan u interesu i ljubimca i vlasnika.

Vlasnik mačke koja se slobodno kreće, povremeno napušta dom i vraća se, ima još veću odgovornost. Ulaženje u estrus (tjeranje) nastupa oko šestog mjeseca života, a kod ženki i nešto ranije, i potraga za partnerom je instinkt koji našeg ljubimca može dovesti u razne nepredviđene i opasne situacije.

Nije korektno svog nekastriranog mačora puštati po ulicama i tuđim dvorištima da 'traži sebi cure', ako nismo spremni pobrinuti se za njegove potomke. Ti ničiji mačići uličnih nesteriliziranih ženki padaju na teret cijeloga društva koje za njih neće pokazati dovoljno empatije, te će proživjeti težak i kratak ulični život, biti traumatizirani, povređivani, a na kraju će, vjerojatno, i tragično stradati (na primjer, od ugriza drugih životinja ili pod kotačima).

Jedni će stradati od zaraznih bolesti, drugi od hladnoće, treći od gladi. I tako se taj začarani krug nastavlja jer, kroz svega nekoliko mjeseci, mlade ženke će postati skotne i donijeti na svijet i do tri legla godišnje s po nekoliko potomaka.

Nakon opsežnih istraživanja došlo se do izračuna da bi u prosječnom životnom vijeku mačaka, kada bi samo jedan mačji par u svakom okotu imao samo dvije ženke, a potom i one po dvije ženke, za osam godina na svijet došlo i do dva milijuna mačaka. Naravno, vanjski uvjeti nisu idealni i ne prežive sve jedinke, no to svakako ne ide u prilog tvrdnji da sve treba prepustiti slučaju.

Naprotiv, neophodno je da čovjek djeluje i smanji mačju populaciju, a postojećoj pokuša osigurati kvalitetniji život. Dakle, čovjek tu nije neutralan, nego itekako odgovoran i značajan sudionik u kontroliranju razmnožavanja.

Koliko god nije ispravno puštati mačka na parenje po tuđim dvorištima, jednako nije dobro za njegovo zdravlje i u tome ga sprečavati. Dugoročno, on će imati potrebu koju neće zadovoljavati i to će narušiti njegovo reproduktivno zdravlje. Opet se vraćamo na početak: ili ćemo dopustiti razmnožavanje i zbrinuti potomstvo, ili ćemo kastrirati svoga ljubimca i tako mu olakšati život, ali i smanjiti broj uličnih mačaka o kojima nitko ne želi preuzeti skrb.

Ženke domaće mačke vrlo rano, već oko petog mjeseca života, mogu postati spolno aktivne i skotne. Često se vlasnici iznenade kada ustanove da je ženkica skotna, a oni je još uvijek smatraju svojim mačićem. Zato je važno informirati se i pravovremeno djelovati.

Prilikom udomljavanja mačaka, udruge i volonteri se susreću s većom potražnjom za mužjacima. Valjda novi vlasnici misle da je to jednostavnija i jeftinija varijanta od udomljavanja ženke koja ili stalno donosi neke nove bebe ili joj se mora platiti kirurški zahvat. Ustvari, nekastrirani mužjak je taj koji je izložen većem stresu i opasnostima kako bi se borio protiv konkurencije i osvojio ženku. Neprospavane noći, pređena kilometraža, iscrpljenost, umor, borba protiv mužjaka za naklonost ženke, povrede i prenošenje zaraznih bolesti ozbiljno će ostaviti posljedice na mačku.

Moralan čovjek i odgovoran građanin neće nijemo promatrati ciklus života, ne čineći ništa da zaštiti nedužna bića koja se nisu svojom krivicom našla na ulici. Savjestan čovjek će poduzeti korake za bolji život ljudi i životinja, jednih uz druge.

Isto kako poštujemo i slijedimo struku u ostalim pitanjima (cijepljenje, liječenje, kirurške intervencije, ishrana i njega ljubimca), jednako tako je i pitanje kastracije u njihovoj domeni. Laici ovdje ne trebaju raspravljati o smislu i nužnosti zahvata, nego donijeti najbolju odluku za svog ljubimca.

U idućem nastavku REAlna se bavi pitanjima i predrasudama: je li kastracija opasna po život, koliko košta, hoće li ljubimac promijeniti svoje prehrambene navike, kognitivne i motoričke sposobnosti, socijalnu aktivnost itd., koliko dugo će živjeti i kakav će biti njegov budući odnos prema vlasniku.

Ako želite još zanimljivih poslovnih i životnih savjeta, prijavite se na naš dvomjesečni newsletter.

*U tekstu su izneseni osobni stavovi i savjeti autora i/ili autorovih sugovornika koji se ne mogu ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Savjeti.hr-a. Savjeti.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.

Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na Savjeti.hr stranicama uz navođenje poveznice na originalni tekst, u prvome odlomku prenesenog teksta. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.