PSI VODIČI - Kome su namijenjeni, kako pomažu i kako do njih?

Koje sve pasmine mogu biti psi vodiči?

Od samih početaka školovanja pasa pomagača pokušavalo se s više pasmina. Dok su neke samo jednom ili dvaput prošle procjenu i samu obuku te postali službeni psi pomagači, kao što su njemački ovčar, kraljevski pudl i flatcoated retriver, labradori su se pokazali najboljim za školovanje prema svojim predispozicijama. Tolerantni su za malu djecu, inteligentni za osobe u invalidskim kolicima i spretni kada je potrebna fizička pomoć, a na kraju iskusni traseri kada nauče put i komande za vodiča kada se školuju za slijepe osobe kojima pomažu prilikom kretanja. Dakle, u velikoj mjeri, najzastupljenije su pasmine labradori i retriveri.

Psi vodiči se dijele u tri skupine:

1. Terapijski psi

Namijenjeni su djeci s teškoćama u razvoju, djeci s poremećajem iz autističnog spektra, djeci s motoričkim teškoćama. Takvi psi su najčešće zaigrani, ali poslušni, pod vodstvom su roditelja djece kojima pas pomaže. Terapijski psi se dodjeljuju djetetu pojedincu ili u skupinu, u vrtić gdje je više djece s teškoćama ili se uključuju u rad kao terapeuti u domovima ili bolnicama gdje jednostavno svojom veselom naravi razvedre djecu i roditelje.

2. Rehabilitacijski psi

Dodjeljuju se odraslim osobama u invalidskim kolicima. Donose stvari, otvaraju vrata, ladice, pomažu prilikom prebacivanja iz kolica na krevet ili kauč. Odguruju košaru s rubljem do mjesta gdje osoba koja to sama može vješa odjeću za sušenje. Postoji i puno sitnica koje rehabilitacijski psi rade, a to su sitnice koje se jednostavno dogode u trenutku i kada se korisnik i pas u potpunosti zbliže, a dogodi se nešto nepredvidivo da se vrata zaključaju iznutra pa pas lukavo jezikom obrne ključ (naravno, ako su vrata rešetkasta).

3. Psi vodiči

Namijenjeni su slijepim i slabovidnim osobama kojima je teško samostalno se kretati. Pas vodič izbjegava sve prepreke na putu, usporava prije silaska ili uspona na stepenice, usporava ako se prolaz sužava. Slijepa osoba jednostavno hoda uz psa i prati njegove signale. Pas vodič ima veliku odgovornost i zbog toga ih se u radu ne smije ometati jer korisnik ne vidi oko sebe i ne zna zašto mu pas okreće glavu ili se vrpolji.

Kako izgleda selekcijski postupak šteneta? O čemu sve ovisi hoće li štene biti dobar vodič?

Selekcija se ne vrši odmah kod štenaca, već štenci u dobi od nekoliko mjeseci ulaze u program socijalizacije i odlaze u obitelj gdje se socijaliziraju. Socijalizacija traje otprilike godinu dana, možda i koji mjesec duže. Obitelj koja ima psa u suradnji s Centrom za rehabilitaciju „Silver“ postupa tako da i sam uči što treba omogućiti psu da odlazi u grad, u dućane, u javni prijevoz i maksimalno u sve situacije da se pas nauči na buku, kišu, šumu i slično. U tom dijelu se primijeti da pas ima, ako ima, neki strah - na primjer, od šupljih stepenica ili bučnog prostora.

Kada se sve to sabere, socijalizatori to prenose voditelju socijalizacijskog programa i otprilike se zna u kojem će se pravcu nastaviti obuka za terapijskog, rehabilitacijskog ili psa vodiča. No isto tako postoje i medicinski faktori koji se mogu primijetiti već prilikom socijalizacije, ali temeljitiji pregled se obavlja prije same škole. Zglobovi su najvažniji, da nisu oštećeni ili da pas ne pati od neke alergijske reakcije na nešto i tako može postati samo veća briga za korisnika nego korist i pomoć.

Kada se sve to prođe, pas ulazi u program koji mu je dodijeljen.

Koliko traje školovanje psa i što sve pas treba savladati i naučiti?

Svaki program ima svoj period školovanja. Terapijski psi se kratko školuju, njihova je zadaća samo biti tolerantan na mogući ispad djeteta s teškoćama. Pas, korisnik (dijete) i roditelj koji je odgovoran za psa prolaze obuku kako se ponašati.

Program rehabilitacijskog psa traje nešto duže, a tijekom obuke pas uči sve uz instruktora - otvarati vrata, donositi stvari, prebacivati osobu iz kolica na krevet... Instruktor je cijelo vrijeme u invalidskim kolicima, a kada dođe korisnik pas se dodatno pojačano uči za ono što je korisniku najviše potrebno i trenira ga se da ojača u slučaju da je korisnik jači od instruktora (fizički) ili ga se popušta u radu ako je obratno.

Osoba koja ima rehabilitacijskog psa mora imati neki postotak pokretljivosti jednih ekstremiteta jer mora primiti ono što mu pas donese ili se osloniti o psa kako bi se prebacila na krevet ili na kolica.

Kod pasa vodiča škola traje najduže nekih devet mjeseci. U početku pas i instruktor uče pojmove - lijevo, desno, vodi, stani, čekaj, stepenice, vrata i to se ponavlja u praksi i vraća se psa ako ne stane na zebri ili ne uspori kada se put suzi. To je nekada dosadan proces za psa pa se radi po malo svaki dan. Pas polaže ispit tako da instruktor ima povez na očima i u potpunosti mu je vid onemogućen.

Kako se spajaju potencijalni vlasnici i psi pomagači?

Kada se pas i korisnik spoje prema parametrima kao što su brzina hoda psa - brzina hoda korisnika, visina korisnika - veličina psa, temperament korisnika - temperament psa te okretnost i spretnost odnosno snalaženje u prostoru kod korisnika – stabilnost i poslušnost psa onda su pas i korisnik tim koji kroz pet tjedana uz instruktora rade na obuci.

Tih pet tjedana zove se prijenos jer pas se „prenosi“ s instruktora na korisnika i to se radi tako da korisnik uči hodati uz psa i uči se slijediti njegove pokrete u hodu. Prvo u nekom općenitom okruženju, a kasnije u okruženju u kojem se korisnik sam kreće.

Kako izgleda ispit za psa vodiči?

Sam ispit se polaže na nekoj dionici koja nije poznata korisniku, a instruktor i članovi komisije prate sve iz neke udaljenosti bez upletanja.

Koliko je dug radni vijek psa vodiča?

Neki prosjek je 10 godina radnog staža što je 12 godina života psa jer pas kreće u radni zadatak s otprilike dvije godine kada odradi socijalizaciju, školu i prijenos. No veliku ulogu igra i mjesto stanovanja, odnosno grad u kojem pas i korisnik žive i djeluju jer nije jednak stres u Zagrebu i, recimo, Koprivnici.

Slabiji je promet, manje javnog prijevoza, manje je ljudi i prepreka, više je u manjem mjestu zelenila, a manje betona i slično. Na radni vijek utječe i prehrana kod psa te samo zdravstveno stanje kroz život tako da se pas umirovi otprilike s 10-ak godina.

Kakvo je Vaše iskustvo kao vlasnika psa vodiča?

Trenutno je sa mnom Drew, 9 i pol godišnja crna labradorica, a skupa smo sedam i pol godina. Prije nje imala sam flatcoated retrivera po imenu Harry, on se nažalost razbolio i napustio nas je dan nakon svog osmog rođendana, no tih šest godina rada kao pas vodič odradio je savršeno, a mene učinio puno samostalnijom i zadovoljnijom, pa na kraju i sigurnijom.

Dok je Drew manjeg rasta, Harry je bio veći pas od 40 kila, brz i jako temperamentan, ali tada sam i ja bila mlađa i mogla sam ga kontrolirati. Čak nije bilo potrebe toliko fizičke kontrole koliko glasa. Harryja sam prvenstveno dobila zbog brzine jer sam ja visoka i imam dugačak korak, a Harry je samo htio biti prvi. Jedina Harryjeva mana bila je što je uvijek bio jako gladan i proždrljiv, no s vremenom se i sam navikao na usputnu klopu, ali ponekad je i bilo problema. Zbog toga se psima pomagačima strogo kontrolira prehrana, pogotovo kod pasa vodiča jer su kod korisnika koji ne vidi i ne zna što je pas pojeo ili što mu je netko dao. Zato, ne hranite psa vodiča prije nego pitate korisnika smijete li mu nešto dati. Uglavnom smijete, ali samo pseće poslastice.

Drew je umiljata i plaha dama, iznimno inteligentna i ne da se zafrkavati. Kako ona kaže tako uvijek bude ispravno, put koji odabere najsigurniji je.
Kada sam nju dobila prvi mi je uvjet bio da voli djecu jer sam nakon fakulteta uvidjela da je to jako važno jer sama volim djecu, djeca vole pse, a jednog dana bih voljela biti majka pa mi je bilo važno da Drew nema straha od male djece.

Drew i ja smo vrlo brzo položile ispit nakon što smo prošle prijenos, kliknule smo si na prvu i mogu reći da ću se teško odlučiti danas sutra za trećeg psa.

*U tekstu su izneseni osobni stavovi i savjeti autora i/ili autorovih sugovornika koji se ne mogu ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Savjeti.hr-a. Savjeti.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.

Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na Savjeti.hr stranicama uz navođenje poveznice na originalni tekst, u prvome odlomku prenesenog teksta. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.

Ako želite još zanimljivih poslovnih i životnih savjeta, prijavite se na naš dvomjesečni newsletter.