(Pred)Bračni ugovor - Što definira, kako se koristi i ima li uopće smisla

O predbračnim ugovorima najviše znamo iz američkih filmova. Ta se vrsta ugovora u američkom, odnosno u anglosaksonskom pravu, koristi jer taj pravni sustav ne poznaje koncept bračne stečevine. To znači da sva stečevina koju osoba ima, odnosno sva imovina koju neka osoba ima za vrijeme svog života neovisno je li stečena radom, naslijeđivanjem ili darovanjem, smatra se njegovom imovinom. Ta se imovina dijeli u postupku razvoda po određenim pravilima.

Zbog toga postoji koncept predbračnog ugovora jer se njime određuje koliko će točno imovine pripasti supružniku u slučaju razvoda.

Kod nas (pred)bračne ugovore najčešće sklapaju parovi koji svoju zajednicu ne registriraju formalno pa definiraju svoje imovinske odnose kako bi ih uredili prema svojim željama, dogovorima i potrebama. Time žele riješiti pitanje nasljeđivanja imovine stečene u zajednici, odnosno unesene u zajednicu koja funkcionira kao brak, ali je 'bez papira'. Koncept predbračnog ugovora se odnosi i na istospolne parove jer i kod njih može doći do podjele imovine po uzoru na bračnu stečevinu.

>>>Ima neka tajna veza - financije i brak

U Hrvatskoj se, dakle, najčešće koristi (pred)bračni ugovor da se konstatira koliko imovine ima koji supružnik prije stupanja u brak. U Hrvatskoj NE POSTOJI predbračni ugovor. Obiteljski zakon je definirao Bračni ugovor. 

Bračni ugovor (pacta nuptialia) definira se kao pravni posao nevjeste i ženika ili bračnih drugova o uređenju imovinskopravnih odnosa na postojećoj ili budućoj imovini.

Članak 255. (Obiteljskog zakona)

1. Bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini.
2. Prema trećim osobama uglavci o upravi ili raspolaganju imovinom imaju pravni učinak ako su upisani u zemljišne knjige, odnosno u javne upisnike kod kojih je upis nužan za stjecanje prava ili se stvar ne može rabiti bez takva upisa.
3. Bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.

Bračnim ugovorom mogu se riješiti mnoga važna pitanja. Bez obzira na to imaju li partneri veliku imovinu ili žive s relativno skromnijim sredstvima, gotovo sigurno mogu imati koristi od zaštite i sigurnosti koju pruža bračni ugovor.

Vlastita imovina - bračna stečevina

Bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. U bračnu stečevinu ulazi sva ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili imovina koja je potekla iz te imovine.

Isto tako, dobitak od igara na sreću, kao i imovinska korist od autorskog prava i drugih srodnih prava smatra se bračnom stečevinom ako je ostvarena za vrijeme trajanja bračne zajednice.

Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ali navedeno je moguće i drugačije ugovoriti zbog čega se nerijetko i sklapaju bračni ugovori.

Bračni ugovor koristi se u slučajevima kada postoji veliki nesrazmjer između onoga što jedan bračni drug zarađuje i onoga što je drugi bračni drug naslijedio. 

Primjer korištenja ugovora

Recimo, drugi bračni drug naslijedio je 10 stanova. Sva imovina koja nastaje od tih 10 stanova (primjerice, novac koji je nastao iznajmljivanjem ili prodajom tih stanova) pripada tom bračnom drugu, zauvijek. 

A onaj koji radi, dakle cijeli dan radi naporno ili je direktor poduzeća, njegova se imovina dijeli po pola.

Dakle, temeljem odredbi našega prava i zakona - sva imovina drugog bračnog druga (10 stanova i sav novac koji je nastao od iznajmljivanja) smatra se isključivo njegovom jer ta imovina nije nastala radom. 

A imovina koja je nastala od rada (u primjeru prvog bračnog druga) dijeli se po pola. Primjerice, direktor (koji je u braku) ima plaću 50.000 kuna i on kupi 10 stanova na kredit. Ta bi se imovina u slučaju razvoda dijelila po pola.

U takvim slučajevima se potpisuje (pred)bračni ugovor u kojem se, primjerice, definira koji dio imovine se dijeli odnosno koji dio pripada u bračnu stečevinu, a koji ne. 

Tko može sklopiti bračni ugovor?

Bračni ugovor mogu sklopiti bračni drugovi. Međutim, i izvanbračni drugovi svoje imovinske odnose mogu urediti ugovorom budući da se na izvanbračnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, na odgovarajući način primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

Također, odredbama Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola kao i ranijeg Zakona o istospolnim zajednicama, istospolnim partnerima omogućeno je ugovorno urediti imovinskopravne odnose na postojećoj i budućoj stečevini i imovini, sklapanjem ugovora u pisanom obliku i ovjerom potpisa oba partnera.

Imovina od rada

Koncept koji definira da sva imovina nastala od rada 'ulazi' u bračnu stečevinu u našem pravu nalazi se još iz vremena socijalizma jer je tada bila jako niska stopa nezaposlenosti, odnosno većina radno sposobnog stanovništva bila je zaposlena i nisu postojale velike razlike u plaćama. Zato je uveden koncept da se, u slučaju razvoda, imovina dijeli po pola. 

Do donošenja Obiteljskog zakona kakav je danas na snazi, 90-ih godina dokazivalo se koliko je tko pridonio u bračnoj zajednici i po tom ključu se dijelila imovina (koja je nastala u braku) u razvodu. Tada se to zvalo zajednička imovina, a ne suvlasništvo. Razlika je u tome što kod zajedničke imovine nije poznato koji dio imovine pripada kojem bračnom drugu, pa se u sudskim sporovima za podjelu imovine, zapravo ispitivalo tko je na koji način doprinosio stvaranju te imovine i kako.

Tako su obično žene koje su ili manje zarađivale ili uopće nisu radile, morale dokazivati da su prale i peglale i odgajale djecu, kako bi se vrednovao njihov rad i doprinos stvaranju imovine. U suvremenoj Hrvatskoj je taj koncept napušten, i sve što je bračna stečevina se dijeli na pola jer je to suvlasništvo na jednakim dijelovima. Koncept zajedničke imovine i dalje postoji na Balkanu (Srbija, Bosna i Hercegovina...). To se, primjerice, vidi u postupcima kupnje i prodaje poduzeća - jer se u Srbiji može dokazati da je netko svojim radom stekao neko poduzeće, a u Hrvatskoj to uopće ne postoji kao mogućnost nego se odmah poduzeće dijeli na pola u slučaju razvoda.  

O čemu voditi računa

Treba voditi računa da u slučaju uređenja imovinskih odnosa bračnim ugovorom, uglavci o upravi ili raspolaganju imovinom prema trećima imaju pravni učinak ako su upisani u zemljišne knjige, odnosno u javne upisnike kod kojih je upis nužan za stjecanje prava ili se stvar ne može rabiti bez takva upisa.

Kako Obiteljskim zakonom nije određen predmet bračnog ugovora, svaki sporazum koji nije protivan prisilnim propisima, bio bi dopušten. Ograničenje postoji u primjeni stranog prava. Naime, bračnim ugovorom nije dopušteno ugovoriti primjenu stranog prava na imovinskopravne odnose. To vrijedi kada su oba bračna druga hrvatski državljani, a kad se radi o braku u kojem je jedan od bračnih drugova stranac, primjenjuje se Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima.

Pobijanje bračnog ugovora

Odvjetnici kažu da se sve može pobijati, samo je pitanje s kakvim uspjehom. To naravno ovisi o okolnostima svakog slučaja. Kad se sastavlja bračni ugovor uvijek se nastoji pokriti sve teme i mogućnosti - što u slučaju nasljedstva, jackpota, kome pripada pas i tako dalje. Naime, u praksi često postoje problemi kad partneri imaju kućne ljubimce, koji se kod nas smatraju stvarima, i u (pred)bračnim ugovorima se često dogovara i kolokvijalno zvano skrbništvo nad zajedničkom životinjom.

(Pred)bračni ugovor nema obvezni sadržaj pa partneri mogu urediti i spomenute situacije, a zakonska pravila se primjenjuju na sve što nije ugovoreno.

Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na Savjeti.hr stranicama uz navođenje poveznice na originalni tekst, u prvome odlomku prenesenog teksta. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.