Početni stres oko škole i vrtića - Sedam koraka kako ga ublažiti

No krenimo od djece. Žele ostati s vama, boje se da se nećete vratiti, ne poznaju još odgajateljice i odgajatelje ili učiteljice i učitelje, ekipa je uglavnom nova, kao i prostor. Sve to za njih može biti prilično zastrašujuće i vrlo vjerojatno je ovaj prvi tjedan i prošao u takvom raspoloženju.

Da bi djetetu, ali i vama, cijela ova situacija prošla u što manje stresnom ozračju pročitajte ovih nekoliko savjeta:

1. Iskrenost

Kao i u svemu, o odlasku u vrtić ili školu roditelji s djetetom trebaju biti iskreni. Djeci treba otvoreno reći što mogu očekivati, što ih u vrtiću ili školi čeka, što će raditi i kada ćete doći po njih. Djeci je važno da znaju kakav je plan.

2. Razgovarajte

Pitajte dijete što su radili u školi ili vrtiću, što mu se svidjelo, je li se nešto lijepo dogodilo, jesu li nešto jeli, je li naučilo nešto novo i zanimljivo, što je bilo najzabavnije, je li trebalo nekome pomoći oko nečega, kako se zovu novi prijatelji, s kime se najviše voli družiti... Na taj način dajete djetetu do znanja da vas zaista zanima njegov život mimo onoga kod kuće i osjećat će se posebno i zadovoljno. Također, možete i vi neka svoja pozitivna iskustva iz škole ili vrtića podijeliti sa svojim mališanom.

3. Budite ustrajni 

Nikome nije lako čuti da je njihovo dijete bilo tužno ili plakalo. No ne smije se na prvu reagirati. I roditelji trebaju izdržati te emocije koje se sigurno pojavljuju, ali roditelji su odrasli i trebali bi biti naučeni nositi se s emocijama i prihvaćati ih. A onda to prenijeti i na djecu. Ako popustite pri prvim suzama i vratite dijete iz npr. vrtića kući već nakon dan ili dva, onda će se puno teže naviknuti na to da odlazak u vrtić nije samo privremeno igranje, nego trajno stanje. Ako je kriza neizdrživa, ne smije se dijete ni mučiti, ali nikako nemojte reagirati iste sekunde. Naravno, nipošto nije rješenje ostaviti dijete i pustiti da plače. Ide se od kraćih prema dužim boravcima. Postupno produljenje boravka kod adaptacije individualno je kod svakog djeteta. 

4. Flaster efekt

Nemojte odugovlačiti s odvajanjem. Zagrljaj, pusa, pa-pa i to je to. Kao da skidate flaster. Nikad, ali nikad nemojte ostaviti dijete u vrtiću ili školi a da se niste pozdravili, međutim neka to traje što kraće jer se tako utvrđuje i djetetova i vaša odluka o ostanku u vrtiću ili školi. 

5. Razumijevanje 

Recite djetetu da razumijete njegove osjećaje, da znate da je tužno i da treba tu tugu izraziti i 'odraditi', ali da će mama/tata uvijek biti tu za njega i da će uvijek doći u ono vrijeme u koje ste se dogovorili. Kod mlađe djece se ne može govoriti o točnom vremenu, nego o radnjama koje dijete ima u svojoj rutini. Npr. doći ćete nakon ručka ili poslije spavanja. Pokušajte kroz razgovor saznati što točno dijete čini tužnim i nezadovoljnim te za to pokažite razumijevanje. 

6. Budite pozitivni

Djeca su kao spužve, to ste čuli sigurno već nebrojeno puta. Osim što upijaju sve što govorimo, jako dobro upijaju i osjećaju emocije svojih roditelja. Koliko god i vama to odvajanje teško pada, potrudite se da to dijete ne osjeti. Moguće je da će dijete promijeniti svoje ponašanje i doma – biti će razdražnjivije, plačljivije, negodovati oko mnogo toga, tražit će puno pozornosti, a vrtićka djeca će možda opet poćeti mokriti u gaćice ili se češće buditi po noći u suzama. Nemojte se ljutiti na to. Dajte im vremena da njihove male glavice obrade sve te nove spoznaje i iskustva, a vi im pružite potporu i nježnost.

7. Ljubav 

Za kraj ono najjednostavnije – dajte im puno ljubavi, maženja i svoga vremena dok ste zajedno. Zaboravite na neoprano posuđe, mobitel, posao, nered u kući – djecu to ne smeta. Klinci pamte koliko su vremena proveli sa svojim roditeljima i što su s njima radili, a ne je li stan bio tip-top uređen.

Sretno i dajte vremena sebi i djetetu da se priviknete na novu situaciju.