puzzle
Izvor: rawpixel.com/Freepik
Antonio Milanović
MOŽE LI BOLJE?

Perfekcionizam - dobre i loše strane ove osobine

Mnogi teže savršenstvu, a mnogi tvrde da savršenstvo ne postoji. Kako god da bilo, o perfekcionizmu se govori i u pozitivnom i u negativnom kontekstu. Što je to perfekcionizam, je li to dobra ili loša osobina, kako to utječe na perfekcioniste i one oko njih saznali smo u razgovoru s Grozdanom Biočić – Zrilić, kliničkom psihologinjom i psihoterapeutkinjom iz Zadra

Što je perfekcionizam?

Perfekcionizam je osobina ličnosti kojom pojedinac pred sebe i druge stavlja prevelike i često neostvarive izazove. Dakle, takav pojedinac ne prihvaća manje od potpune uspješnosti na svim razinama. U protivnom, kada to ne postigne, takva osoba smatra sebe nevrijednom. Kako je pozadina uspješne motivacije želja za uspjehom te istovremeno i strah od neuspjeha, postizanje zadanih ciljeva kod perfekcionista može biti prilično zahtjevno.

Zašto je dobro, a zašto loše po pojedinca biti perfekcionist?

O pozitivnim aspektima perfekcionizma govorio je poznati liječnik i psihoterapeut Adolf Adler, koji je pozitivni perfekcionizam definirao kao težnju za savršenstvom. Pozitivan perfekcionizam kao takav je dobar u obliku težnje, odnosno dok postoji u obliku težnje, ideje kojoj se stremi i koja nas potiče na razvoj. Kada težnja postane cilj, govorimo o negativnom aspektu perfekcionizma. Istina, tanka je granica između težnje za savršenstvom i moranja u postizanju nečega i zato je to tema o kojoj često stručnjaci raspravljaju.

U kojoj mjeri i zašto je stresno biti perfekcionist?

Istina je da je stresno biti perfekcionist. To je zato što se očekivanja takvog pojedinca od sebe i drugih pretvaraju u stalnu napetost, promatranje, kritičnost, praćenje svega, što je prilično zahtjevno jer ne ostavlja puno prostora za odmor i relaksaciju. Osoba je stalno pod nekim moranjem, što izaziva emocionalni stres. Pogotovo zato što potjera za savršenstvom često rezultira i neuspjehom u postizanju tog cilja koji je zadan, a što onda može rezultirati i ozbiljnim psihičkim poteškoćama.

U kojoj mjeri perfekcionizam može 'usporiti' pojedinca?

Perfekcionizam u priličnoj mjeri može usporiti pojedinca jer stalno stremi neostvarivim ciljevima, odnosno uspješnosti u svim aspektima života, kako svog tako i drugih, do mjere da mu ne ostaje puno prostora da bi neke od tih ciljeva ili zahtjeva zadovoljio u dovoljnoj mjeri, da bi osjetio zadovoljstvo zbog toga i okrenuo se nekim drugim izazovima. Zbog navedenog, perfekcionisti često odgađaju suočavanje s problemima. Uvijek nezadovoljni, ne uspijevaju mnogo toga završiti. Te nezavršene poslove osoba kroz tjelesnu i psihološku napetost i zastoj nosi sa sobom što joj ne ostavlja puno prostora za nove izazove koji dolaze.

Koji su najčešći oblici perfekcionizma i u čemu se razlikuju?

Postoje tri najčešća tipa perfekcionizma. Prvi je perfekcionizam usmjeren prema sebi, drugi je perfekcionizam usmjeren prema drugima i treći je društveno propisan perfekcionizam. Razlike među njima se vide već u nazivu. Dakle, prvi je usmjeren prema sebi, osoba sama sebi postavlja previsoke standarde i previsoka postignuća. Drugi je usmjeren prema drugima, dakle osoba ima visoka očekivanja od drugih, prisutni su kritičnost i stroga evaluacija tuđih postignuća. Treći je društveno propisan perfekcionizam koji govori o tome da osoba doživljava da joj drugi iz okoline nameću nerealno visoke standarde postignuća pa onda to postaje za njih nekakav izazov.

Kome više može naštetiti perfekcionizam, djeci ili odraslima? Zbog čega?

Perfekcionizam može naštetiti i djeci i odraslima, budući da i jedni i drugi vjeruju u mogućnost ostvarivanja prezahtjevnih ciljeva. Teško je procijeniti za koga je to teže. Možda je nešto teže za djecu na koju utječu odrasli svojom zahtjevnošću za savršenstvom. Djeca često nemaju drugog izbora nego to prihvatiti želeći udovoljiti odraslima. Kasnije, odrastajući, to internaliziraju pa u odrasloj dobi to postane njihov unutarnji glas s kojim se onda moraju suočavati u izvršavanju svojih ciljeva.

*U tekstu su izneseni osobni stavovi i savjeti autora koji se ne mogu ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Savjeti.hr-a. Savjeti.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.

Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na Savjeti.hr stranicama uz navođenje poveznice na originalni tekst, u prvome odlomku prenesenog teksta. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.

Ako želite još zanimljivih poslovnih i životnih savjeta, prijavite se na naš dvomjesečni newsletter.