Koje vrste oporuka postoje i kako je napisati da bi bila valjana

Postoje pravila kako se oporuka piše, a Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu napisala je tekst o tome. Tekst prenosimo u cijelosti.

Oporuku kao pravni temelj nasljeđivanja uređuje Zakon o nasljeđivanju (ZN). Oporuka je jednostrano, izričito i osobno očitovanje oporučiteljeve posljednje volje, upravljeno na raspolaganje za slučaj njegove smrti.

Oporučitelj je onaj koji je očitovao svoju volju u obliku oporuke. Prema tome, stranka mora oporuku napraviti osobno za života, a ne može je načiniti putem zakonskog zastupnika ili punomoćnika.

Oporukom stranka svojom imovinom raspolaže na način na koji želi, a u oporuci može navesti jednog ili više nasljednika. Osim na temelju oporuke nasljedno pravo stječe se i na temelju zakona.

Sposobnost za pravljenje oporuke je svojstvo fizičke osobe da očitovanjima svoje volje može valjano oporučiti. Da bi oporučitelj bio oporučno sposoban mora zadovoljiti dva kriterija:

• objektivni u pogledu uzrasta tj. oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila šesnaest godina života (čl. 26. st. 1. ZN)
• subjektivni u pogledu mentalne sposobnosti

Dakle, oporučitelj treba biti svjestan svojih postupaka, odnosno sposoban shvatiti da oporučuje i kakve će to pravne posljedice imati te sposoban postupati u skladu s tom sviješću.

Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj:

• nije imao šesnaest godina života 
• nije bio sposoban za rasuđivanje

Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju:

• shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice
• vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem (čl. 26. st. 2. ZN)

Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio nakon što je oporuka napravljena ne utječe na njezinu valjanost (čl. 26. st. 3. ZN).

Oporuka je formalan pravni posao i, da bi bila valjana, mora biti načinjena u obliku koji propisuju pravna pravila ZN-a. Postoji više vrsta oblika oporuke. To su:

• privatne oporuke
• javna oporuka
• oporuka u izvanrednim okolnostima

PRIVATNA OPORUKA

U vrstu privatnih oporuka ZN ubraja vlastoručnu oporuku i pisanu oporuku pred svjedocima. Vlastoručna ili holografska oporuka je redoviti, privatni i pisani oblik oporuke. Oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao (čl. 30. st. 1. ZN).

Zahtjev za vlastoručnošću pisanja znači da oporučitelj treba oporuku napisati osobno i to rukopisom. Što se tiče sadržaja potpisa, oporučitelj je dužan služiti se svojim osobnim imenom, točnije imenom i prezimenom. U praksi neće biti nevaljana ni oporuka kod koje oporučitelj ne ostavlja sumnji tko je autor. Zato mogu biti priznate i vlastoručne oporuke potpisane samo imenom ili nadimkom. Za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena (čl. 30. st. 2. ZN).

Pisana oporuka pred svjedocima ili alografska oporuka je redoviti, privatni i pisani oblik oporuke. Oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati (čl. 31. st. 1. ZN).

Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju (čl. 31. st. 2. ZN). Kod vlastoručne oporuke i oporuke pred svjedocima prednost je svakako jednostavnost zato što se ne treba pokretati neki sudski ili izvansudski postupak, a osim toga nije potrebna ni potvrda službenog tijela. No, zbog njihove jednostavnosti i neformalnosti mnogo ih je lakše pobijati ako bi došlo do takve situacije.

JAVNA OPORUKA

Javna oporuka je također redoviti, javni i pisani oblik oporuke. Svatko može valjano oporučiti u obliku javne oporuke, a osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke (čl. 32. st. 1. ZN).

Oporuka ima oblik javne isprave ako je oporučitelj svoju volju očitovao u obliku javne isprave koju mu je za to sastavila službena osoba. Javnu oporuku na oporučiteljev zahtjev sastavljaju u Republici Hrvatskoj:

• sudac općinskog suda
• sudski savjetnik u općinskom sudu 
• javni bilježnik

U inozemstvu oporuku sastavlja konzularni, odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske (ovlaštena osoba) (čl. 32. st. 2. ZN)

Sastavljenu oporuku ovlaštena osoba pročitat će oporučitelju, objasniti mu pravne posljedice oporučnog raspolaganja i dati mu da pred njom oporuku potpiše (čl. 32. st. 4. ZN). Javna oporuka ima prednost da nju sastavlja službeno tijelo koje je za to zakonom zaduženo i koje vodi brigu o potrebnom sadržaju i svim bitnim sastojcima oporuke. Ako se oporuka sastavlja u tom obliku, postupak sastavljanja je kompliciraniji od prethodna dva oblika, no tako sastavljenu oporuku je puno teže pobijati.

OPORUKA U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA

Usmena oporuka je izvanredni, privatni i usmeni oblik oporuke. U iznimnim slučajevima, oporučiteljevo oporučivanje izgovorenim riječima moći će imati valjani oblik oporuke ako su tome bila nazočna bar dva svjedoka sposobna da budu svjedoci usmene oporuke.

Oporučitelj se pritom mora nalaziti u takvim izvanrednim okolnostima zbog kojih nije mogao valjano oporučiti ni u jednom od drugih pisanih oblika. Usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena (čl. 37. st. 2. ZN).

ČUVANJE I POHRANA

Oporučitelj može svoju oporuku sam čuvati, ili je povjeriti na čuvanje kojoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi (čl. 34. st. 1. ZN). Ako oporučitelj želi povjeriti svoju oporuku na čuvanje sudu, javnom bilježniku ili u inozemstvu konzularnom, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavniku Republike Hrvatske, taj ju je dužan primiti na čuvanje bez obzira tko je oporuku sastavio (čl. 34. st. 2. ZN).

Nakon što se otvori nečije nasljedstvo, često se javlja problem saznanja je li ostavitelj napravio oporuku, gdje se ona nalazi i slično. Da bi se taj problem riješio, ustanovljen je Hrvatski upisnik oporuka. Činjenica da je sastavljena, pohranjena te proglašena neka oporuka evidentira se u Hrvatskom upisniku oporuka (čl. 68. st. 1. ZN). 

Kako predati oporuku u HUO

U svrhu evidencije oporuke u Hrvatski upisnik oporuka (HUO) predaje se zahtjev kojim se traži evidencija oporuke. Pismeni zahtjev obavezno mora sadržavati sljedeće podatke:

1. ime oporučitelja
2. prezime oporučitelja
3. datum rođenja oporučitelja
4. mjesto i država rođenja oporučitelja
5. OIB oporučitelja
6. spol oporučitelja
7. vrsta oporuke (npr. vlastoručna oporuka, pisana oporuka pred svjedocima,...)
8. datum sastavljanja oporuke
9. datum pohranjivanja oporuke
10. mjesto čuvanja oporuke (kod suda, odvjetnika, javnog bilježnika, fizičke osobe – obavezno navesti točnu adresu)

Adresa podnošenja zahtjeva:

Hrvatska javnobilježnička komora
za Hrvatski upisnik oporuka
Radnička cesta 34/II
10000 Zagreb

Uz pismeni zahtjev prilaže se dokaz o uplaćenom iznosu od 100,00 kuna, što predstavlja naknadu koju je dužan platiti podnositelj zahtjeva za evidentiranje oporuke u Hrvatskom upisniku oporuka. Naknada se plaća isključivo virmanom (općom uplatnicom, internet bankarstvom,…) na:

• IBAN: HR5223600001500056128
• poziv na broj: OIB - uplatitelja (obavezno upisati).

Upisnik oporuka vodi Hrvatska javnobilježnička komora. U Hrvatski upisnik oporuka na zahtjev oporučitelja podatke dostavljaju:

• nadležni sudovi
• javni bilježnici
• odvjetnici
• osobe koje su napravile oporuku

Činjenica da oporuka nije evidentirana u Hrvatskom upisniku oporuka, niti bilo gdje posebno pohranjena, ne šteti njezinoj valjanosti (čl. 68. st. 5. ZN).