Izvanškolske i aktivnosti - Kako, kada, zašto i koliko odabrati

Kada je pravo vrijeme za izvanškolske aktivnosti? Koja dob je idealna?

Početkom pedagoške godine, osim predstavljanja planova i programa, djeci svih uzrasta pruža se mogućnost biranja izvannastavnih ili izvanškolskih aktivnosti kojima će se baviti tijekom nastavne godine. Dakako, to nije obavezno, no struka preporučuje da se svako dijete bavi barem jednom dodatnom aktivnošću izvan školskih klupa i to iz razloga da se dijete, odnosno učenika potakne na bolje upoznavanje sebe, vlastitih sposobnosti te razvijanje. Osim toga izvanškolske aktivnosti potiču društveno poželjne oblike ponašanja i kvalitetno provođenje slobodnog vremena.

Godine ne bi trebale biti odlučujuće o tome kada bi se dijete trebalo uključiti u dodatne aktivnosti. To ovisi o djetetovim mogućnostima održavanja pažnje i iskazanom interesu. Većina djece u dobi od pet godina može održati adekvatnu pažnju i uspješno slijediti izvanvrtićke aktivnosti. Međutim, individualne razlike su velike. Neka djeca imaju dovoljno dobru pažnju i interes biti uključena u dodatne aktivnosti već s četiri godine, dok druga to nemaju niti s navršenih sedam godina. Važno je znati osobine i sposobnosti djeteta, te prepoznati njegove interese.

Na tom putu opredjeljenja za bavljenjem konkretnom izvanškolskom ili izvannastavnom aktivnosti dobro je konzultirati roditelje tj. surađivati s njima, osobito kad su djeca mlađa. Ima, naime, djece koja imaju više talenata, pa i želja, pa bi se rado, bez selekcije, uključili u sve. Međutim, pri odabiru je jako važno da se dijete ne optereti.

Koje su prednosti izvannastavnih aktivnosti?

Prema definiciji Državnog pedagoškog standarda osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja izvannastavna aktivnost je 'oblik aktivnosti koji škola planira, programira, organizira i realizira, a u koju se učenik samostalno, neobvezno i dobrovoljno uključuje'.

Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti zamišljene su kao svojevrsni strukturirani prostor slobodnog vremena, odnosno 'produženo' odgojno djelovanje koje nudi odgojna ustanova.

Dijete bi u svojoj okolini trebalo imati širi raspon opcija koje može odabrati jer je upravo slobodno vrijeme iznimno važno za samoostvarenje djece. To je vrijeme u kojem djeca razvijaju svoj osobni potencijal i svoje vještine, vrijeme u kojem će shvatiti prema čemu osjećaju veću strast, a što ih može dovesti i do lakšeg odabira profesionalnog usavršavanja i karijere jednog dana.

Prednost izvannastavnih aktivnosti je i u tome da se ne moraju odvijati u razredima, da je skupina u kojoj učenik djeluje najčešće složena na temelju cijele škole i da može surađivati sa starijim i mlađim kolegama s kojima je povezan određenom preferencijom zajedničke aktivnosti. Učenik se tako uspijeva dodatno socijalizirati, razvijati svoje emocionalne vještine, istraživati vlastite sposobnosti, povezati s kolegama iz cijele škole te izgraditi zajedništvo.

Osim toga, izvannastavne aktivnosti usmjerene su na sadržaje koji u redovnoj nastavi nisu obuhvaćeni detaljno i u cijelosti kao:

• 'povezivanje, proširivanje i produbljivanje znanja, vještina i navika stečenih u nastavi i izvannastavnim aktivnostima
• stjecanje novih znanja, vještina i navika
• poticanje na društveno koristan, humanitarni i volonterski rad
• prepoznavanje darovitih učenika i učenika koji pokazuju pojačan interes za pojedino područje - pobuđivanje znatiželje
• osposobljavanje za aktivno sudjelovanje u društvenom životu i njegovom civilnom i demokratskom razvoju
• poticanje dječjega stvaralaštva
• osposobljavanje za komunikaciju, interakciju i suradnju s drugima - upoznavanje drugih i drugačijih
• učenje fleksibilnosti i toleranciji' (Mlinarević i Brust Nemet, 2012:143).

Izvannastavne aktivnosti, i sama činjenica da nisu obvezne, kod učenika/polaznika razvijaju osjećaj sigurnosti u samoga sebe, opuštaju ih i bude zadovoljstvo.

Kako odabrati pravu izvanškolsku aktivnost za dijete? Koliko aktivnosti je dovoljno? Tko treba birati izvanškolske aktivnosti -
roditelj ili dijete?

Prilikom biranja izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti djeca se trebaju voditi svojim interesima i svojim sposobnostima. Iznimno je važno da dijete stekne što realniju sliku o tome što mu ide, u čemu je dobar, možda i najbolji, a u čemu nije i u čemu su drugi bolji od njega.

Pravilo bi trebalo biti da dijete sudjeluje u onoliko aktivnosti koliko mu ne ometa izvršavanje školskih obaveza, a da se stigne i odmoriti. Nije dobro pretjerati jer djeca moraju imati i vrijeme za sebe, u kojem će upoznavati sebe, svoje afinitete i razvijati kreativnost.

Nužno je uvijek osluškivati dijete i njegove potrebe i želje te poticati kritičko promišljanje oko izbora dodatnih aktivnosti. Ponekad je jako teško odrađivati dodatne obveze pored onih školskih, stoga je važno pratiti koliko je djetetu opterećenje i jedno i drugo, koliko uspijeva održavati ravnotežu i koliko ima vremena i prostora za kvalitetan odmor.

Što se pak tiče uloge roditelja u biranju aktivnosti, oni bi trebali svojoj djeci dati glavnu riječ. Roditelji im svakako mogu ukazati na mogućnosti i upoznati ih s različitim opcijama, ali dijete u konačnici treba odabrati aktivnost koju želi pohađati, sukladno svojim željama i sposobnostima. Nije upitno da se sve to odvija pod prismotrom roditelja koji će, ako situacija bude zahtijevala pa se npr. dijete nekritički prijavi i počne pohađati neke aktivnosti iznad svojih mogućnosti, adekvatno reagirati kako bi pomogli svome djetetu da ne doživi razočaranje i sl.

Pri čemu roditelji najviše griješe pri izboru izvannastavnih aktivnosti? Kako urazumiti roditelje koji forsiraju svoje dijete?

Pri odabiru izvanškolskih ili izvannastavnih aktivnosti roditelj mora voditi računa o djetetu i njegovim sklonostima, a nikako o vlastitim željama i ambicijama što se nerijetko događa. Greška koju najčešće rade roditelji je mnoštvo aktivnosti u koje uključuju djecu zaboravljajući pritom da dijete mora imati vremena za opuštanje, nestrukturiranu igru, istraživanje, boravak s obitelji, vrijeme za čitanje ili da mu se čita, vrijeme da se druži s prijateljima. Ako dijete nema vremena za to, njihova kreativnost i mašta će se bitno narušiti, te će se veselo dijete, zainteresirano za mnoštvo aktivnosti, vrlo brzo pretvoriti u anksiozno, zabrinuto, a možda i blago depresivno.

Prije uključivanja djeteta u aktivnosti, bilo bi dobro da roditelji razmisle i zapitaju se:

• Je li odabrana aktivnost primjerena za dob djeteta?
• Hoće li i u kojoj mjeri dijete imati koristi od uključivanja u tu aktivnost?
• Hoće li dijete redovito i rado odlaziti na tu aktivnost bez snažnog emocionalnog otpora?

Nakon odabira određene aktivnosti roditelji moraju brinuti o tome da je dijete i zaista pohađa. Ako je potrebno, treba i inzistirati na tome jer se tako djeca uče odgovornosti i dosljednosti. Ujedno ih se podučava da je rad i trud jedini način za svladavanje prepreka.

Kako napraviti balans između škole i izvannastavnih aktivnosti?

Kolikogod su izvannastavne aktivnosti poželjne i potrebne za cjelovit odgoj osobe, one mogu imati i negativan učinak ako im se pristupi nepromišljeno i ne uzme u obzir konkretna osoba - dijete. Najveći problem je mnoštvo ponuđenih aktivnosti i mogućnost da učenik upiše neograničen broj aktivnosti koje mu potom oduzimaju puno slobodnog vremena te počinje zapostavljati školu i učenje. Nije rijetka pojava i to da roditelji samostalno upisuju djecu na što više aktivnosti preko tjedna kako bi im ostalo što više slobodnog vremena za sebe. Tako roditelji mogu preopteretiti svoju djecu koja onda postaju umorna, nezadovoljna i zanemaruju bitne stvari u životu.

Ne smije se zaboraviti da je uz strukturirano slobodno vrijeme izrazito važno i nestrukturirano slobodno vrijeme u kojem će dijete imati vremena za maštu, predah, slobodu i dokolicu. Naravno, održavanje balansa je ključ uspjeha, a podrška okoline je u tome izrazito važna.

Stoga je nužno uspostaviti ravnotežu između redovitih školskih obveza i izvanškolskih aktivnosti kako pretjerani intenzitet sudjelovanja, prevelika očekivanja roditelja, ne bi narušili kvalitetu života, ocjene te školsko postignuće. Sretno i zadovoljno dijete koje jednako odgovorno ispunja svoje školske obveze i rado sudjeluje u izvanškolskim aktivnostima garancija je uravnoteženog odnosa školskih i izvanškolskih aktivnosti.

Što ako se djetetu ne svidi neka aktivnost? Treba li odmah pronaći novu ili napraviti pauzu?

Nerijetko se događa da dijete s odrastanjem shvati da mu određena aktivnost ne odgovara i da bi htio isprobati neku drugu. Uzrok tome može biti i činjenica da je roditelj odigrao najveću ulogu u izboru njegovih aktivnosti u čemu ne pronalazi zadovoljstvo ili više ne osjeća znatiželju, pa se odlaženje na aktivnost pretvara u isključivo zadovoljavanje roditeljskih očekivanja. Bez obzira na uzroke koji mogu biti raznoliki ne bi trebalo ustrajati u ispunjavanju odabrane aktivnosti, već osluhnuti i preispitati ponovo sklonosti djeteta, njegove interese i usmjeriti ga na nove aktivnosti koje će mu pružati zadovoljstvo i činiti ga sretnim. Ako je potrebno može se napraviti i pauza od bilo kakve aktivnosti kako se ne bi napravila nova greška u odabiru.

U svakom slučaju, za njegov daljnji razvoj, nije dobro da dijete kao „ptica selica“ seli s jedne aktivnosti na drugu. Trebalo bi dobro razmotriti razloge i pomoći mu u samom startu tj. onda kad je u pitanju prvotni odabir. Ako do odustajanja dođe ili mora doći potrebno je s dozom ozbiljnosti ukazati mu na pogrešku, zabludu, lakomislenosti ili nešto drugo te potom omogućiti zamjenu

Kako previše izvannastavnih aktivnosti utječe na dijete i njegov razvoj?

Koliko god su izvannastavne aktivnosti poželjne i dobre za razvoj djeteta, za njegovu socijalizaciju, komunikaciju, stvaralaštvo, i sl. ne smijemo zaboraviti da previše izvanškolskih aktivnosti može biti vrlo stresno za dijete.

Djetetu treba omogućiti da se razvija u svim dimenzijama kroz ponuđene aktivnosti, ali ne treba forsirati dijete da ide na silu ni na jednu aktivnost; treba mu pomoći pri odabiru aktivnosti kako se ne bi dogodilo da se preforsira i da trči s jedne aktivnosti na drugu bez odmora. To onda može polučiti neželjene rezultate i posljedice kao što su psihosomatske smetnje uoči odlaska u školu ili na aktivnosti, pad koncentracije, umor, poteškoće spavanja, hranjenja, pad ocjena, bezvoljnost, apatiju, razni strahovi, anksioznosti, žaljenje zbog odlazaka na aktivnost ili potpuno izbjegavanje aktivnosti i slično. itd.

Kako motivirati dijete za izvanškolske aktivnosti?

Svako dijete je jedinstveno. Tako, postoje djeca koja će sama iskazati želju za neku aktivnost, a postoje i ona koju će trebati malo pogurati. Za ove koji sami iskazuju želju za aktivnostima treba jedino pripaziti da ne odustaju olako od svih aktivnosti koje upišu. S njima se može dogovoriti da aktivnosti mogu mijenjati nakon polugodišta - tako će iskusiti raznolikost, ali će kroz to stjecati naviku upornosti. S druge pak strane imamo djecu koju treba pogurati u aktivnosti. To nikako ne znači forsirati ih na nešto što ne žele (primjerice aktivno dijete koje voli sport upisati na sate klavira ili nekog stranog jezika). To znači pomoći djetetu koje je po naravi zatvorenije ili je sramežljivo te teže prihvaća nove ljude i promjene čak i kada mu se neka aktivnost sviđa. Pogurati ga znači biti mu podrška, imati razumijevanja i dati mu vremena da se prilagodi. Ujedno, hrabriti ga da ono to može.

*U tekstu su izneseni osobni stavovi i savjeti autora i/ili autorovih sugovornika koji se ne mogu ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Savjeti.hr-a. Savjeti.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.

Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na Savjeti.hr stranicama uz navođenje poveznice na originalni tekst, u prvome odlomku prenesenog teksta. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.

Ako želite još zanimljivih poslovnih i životnih savjeta, prijavite se na naš dvomjesečni newsletter.