Treba li dobrovoljno mirovinsko osiguranje ići na remont?

Pojedinci koji su se odlučili za ovaj oblik štednje očekivali bi da kao vlasnici sredstava na svom osobnom štednom računu u dobrovoljnom mirovinskom fondu mogu raspolagati svojom ušteđevinom po vlastitom nahođenju i u skladu s vlastitim interesima. Ipak, nije baš tako. Prema Zakonu o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, članu fonda po ostvarivanju prava na mirovinu mirovinsko društvo koje upravlja mirovinskim fondom izvršit će isplatu zatraženog iznosa u gotovini u visini od najviše 30 posto iznosa na osobnom računu člana fonda. S ostatkom ušteđenih sredstava član fonda mora kupiti svoju mirovinu putem životne rente. Zakon je predvidio da isplatu mirovine provodi mirovinsko osiguravajuće društvo, društvo za životno osiguranje koje ima dozvolu HANFA-e ili mirovinsko društvo, kada to izabere član, pod uvjetima iz Zakona. 

Ukratko, pojedinac je dobrovoljno uplaćivao svoja sredstva u fond s kojima ne može raspolagati u cijelosti i „dobrovoljno“ je pristao da mu se ušteđevina isplaćuje putem rente. Svjetska iskustva, pa i ona naša, pokazuju da pojedinci nisu skloni ulagati svoju imovinu u rente koje bi im trebale osigurati siguran prihod u starosti. Premda je ekonomska znanost utvrdila da je ulaganje u rente najsigurniji i najefikasniji način financiranja starije životne dobi, ljudi to ne doživljavaju tako. Stoga se takvo ponašanje naziva rentnom zagonetkom. Evo našeg primjera.

U ožujku 2023. u našoj zemlji životno osiguranje je nudilo 11 društava za osiguranje koja su prikupila 75.529.092 eura naplaćene premije i ostvarila ukupno 773.593 životnih osiguranja. Istovremeno naplaćena premija rentnog osiguranja iznosila je 719.289 eura, a ukupni broj osiguranja iznosio je 3.357. Iz prethodnoga se može vidjeti da kod nas ne postoji tržište rentnog osiguranja. Stoga ne čudi da još uvijek niti jedno društvo za životno osiguranje ne nudi isplatu mirovine putem svoje životne rente. 

Ništa bolja situacija nije u razvijenim zemljama. Kada je u američkim mirovinskim planovima definiranih naknada ugrađena opcija mogućih jednokratnih isplata, oko polovine domaćinstava bira isplatu cjelokupnog ušteđenog iznosa. Samo 10 posto korisnika mirovinskih shema definiranih doprinosa (što bi mogao biti ekvivalent našeg sustava) koji odlaze u mirovinu nakon navršenih 65 godina života ulaže svoju financijsku imovinu u životne rente. Ovdje želim naglasiti da su neka američka istraživanja utvrdila da dopuštanje pojedincima da kupuju rente samo dijelom svoga bogatstva povećava njihovu sklonost kupovanju renti u odnosu na situaciju kada je kupovina rente vezana za odluku „sve ili ništa“. 

Isplatu mirovine iz dobrovoljnog mirovinskog osiguranja kod nas provode tek dva mirovinska osiguravajuća društva po cijenama koje se neznatno razlikuju. Cijela ideja kod pokretanja III. mirovinskog stupa u ovome dijelu temeljila se na pretpostavci da će postojati veći broj mirovinskih osiguravajućih društava koja će u međusobnoj borbi za tržište utjecati na snižavanje cijene mirovina odnosno povećanja iznosa mirovina koje nude. Kako stvari sada stoje ni mi nismo odgonetnuli rentnu zagonetku.

Kao i uvijek mali čovjek je ostao sam i poražen. Najprije ga je sustav natjerao da sam preuzme rizik ulaganja u svoju mirovinsku štednju, a onda mu je uskratio da sam raspolaže svojom mirovinskom ušteđevinom. Na kraju, mirovinski fondovi nisu uopće odgovorni za stanje osobnog računa člana fonda, već je za to „odgovorno“ financijsko tržište, a za iznos mirovine nisu odgovorna samo mirovinska osiguravajuća društva već i visine uplaćenih sredstava s osobnog računa člana fonda. Tipična kvaka 22.

Po mome sudu, dobrovoljno mirovinsko osiguranje trebalo bi promijeniti u oba svoja segmenta:

1. Po ostvarivanju prava na mirovinu članu fonda bi se trebala osigurati isplata s njegovog osobnog računa u visini od najmanje 50 posto iznosa na računu fonda.
2. Država bi trebala osigurati mirovinskim osiguravajućim društvima (i ostalima koji isplaćuju mirovine po osnovi dobrovoljnog mirovinskog osiguranja) takve financijske instrumente koji bi stvarno omogućili pokrivanje njihovih dugoročnih obveza po isplatama mirovina. Pored toga, zakonski bi se trebalo osigurati da, kao i u slučaju obveznog mirovinskog osiguranja, ponuditelji mirovina moraju nuditi životne rente s nekom vrstom sudjelovanjem u dobiti. 

U međuvremenu, onima koji razmišljaju o dobrovoljnoj štednji za mirovinu preporučio bih da istraže moguće alternative, onima koji su već u III. mirovinskom stupu da ostanu što dulje u fondovima, a onima koji su pred isplatom mirovine da dobro razmisle koju vrstu i oblik isplate mirovine žele budući da je to put bez povratka.

*U tekstu su izneseni osobni stavovi i savjeti autora i/ili autorovih sugovornika koji se ne mogu ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Savjeti.hr-a. Savjeti.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.

Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na Savjeti.hr stranicama uz navođenje poveznice na originalni tekst, u prvome odlomku prenesenog teksta. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.

Ako želite još zanimljivih poslovnih i životnih savjeta, prijavite se na naš dvomjesečni newsletter.