Što je SWIFT broj i zašto je važan za vas i vašu banku?

Bankarski sustav nije jednostavan. Sastoji se od tisuće pravila i pravilnika, strogo reguliranih procedura, matematičkih izračuna i tako dalje. Bankarski sustav mora biti siguran, neprobojan, točan i klijenti moraju imati povjerenje u svoju banku. 

Sustav se sastoji i od niza kratica i akronima. Jedan od njih je SWIFT. Dakle, nije riječ o vrsti japanskog automobila, nego je to, ukratko i pojednostavljeno, procedura slanja poruka između međunarodnih banaka.

Ustvari predstavlja svjetsko udruženje za međunarodne, međubankarske financijske telekomunikacije (S.W.I.F.T. – Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication). 

Zapravo, radi se o sustavu kojim komuniciraju financijske institucije po pitanju plaćanja. Ne služi za prijenos novca, na njemu se ne drži novac, nije imovina... samo je sustav slanja informacija među bankama i ostalim financijskim institucijama.

SWIFT su zajedno uspostavile američke i europske banke kako nijedna od njih ne bi razvila vlastiti sustav i time stekla monopol na prekogranične novčane transfere. 

Mreža je danas u zajedničkom vlasništvu više od 2000 banaka i financijskih institucija.

Nadzire ju belgijska središnja banka u partnerstvu s vodećim središnjim bankama iz cijelog svijeta, uključujući američki Fed i britanski Bank of England.

Svaka banka (ili i ostale financijske institucije) ima svoj SWIFT broj, koji čini od 8 do 11 znamenaka.

SWIFT brojevi hrvatskih banaka (klikni)

Primjerice, Zagrebačka banka ima swift broj ZABAHR2XXXX u kojem:

• 'ZABA' označava samu banku
• 'HR' državu u kojoj je sjedište banke
• '2X' lokaciju
• 'XXX' označava podružnicu

Znači radi se o svojevrsnom kodiranom 'potpisu' svake pojedine banke i njene podružnice.

Banke stoga mogu imati više SWIFT brojeva, zavisno o lokaciji središnjice i podružnica. Bank of America u SAD-u primjerice ima SWIFT broj BOFAUS3N, gdje:

• 'BOFA' označava samu instituciju
• 'US' državu
• '3N' označava središnjicu u New Yorku
• zavisno o podružnici će se dodati još tri broja

Primjer

Netko iz SAD-a tko ima račun u Bank of America želi poslati novac u Hrvatsku nekome tko ima račun u Zagrebačkoj banci.

Da bi to ostvario, samo mu treba broj računa u Zagrebačkoj banci na koji šalje novac i SWIFT broj same Zagrebačke banke. Bank of America će poslati SWIFT nalog za transfer Zagrebačkoj banci putem SWIFT sustava. Kada Zagrebačka banka primi SWIFT poruku o transferu, potvrdit će je i staviti novce na odabrani broj računa.

Podvodni kabeli

SWIFT je osnovan 1973. ali su prve poruke poslane 1977. godine. Cilj je bilo standardiziranje načina na koji su financijske institucije međusobno komunicirale. Time se nije samo ubrzala sama komunikacija nego se i smanjio prostor za ljudsku grešku i zloupotrebe, a uvelike se povećala točnost.

Danas SWIFT ima tri podatkovna centra, u SAD-u, Nizozemskoj i Švicarskoj. Ako bi iz nekog razloga prestao rad jednog, druga dva mogu preuzeti njegov dio posla. Međusobno su povezani preko podmorskih kabela.

Na svjetskoj razini SWIFT su prihvatili svi subjekti i ne postoji ni jedan drugi sustav koji je približno toliko raširen. Dovoljno je pouzdan i siguran da banke (i druge financijske institucije) ne moraju provjeravati točnost podataka koje dobivaju preko njega, nego automatski izvršavaju dobivene instrukcije, što uvelike ubrzava i olakšava kretanje kapitala diljem svijeta. 

Drugi 'SWIFT' sustavi

SWIFT nije jedini takav sustav na svijetu, samo je najpoznatiji, najpouzdaniji i koriste ga gotovo sve financijske institucije svijeta. 

KINA je 2015. godine stvorila svoju verziju SWIFT-a - Cross-Border Interbank Payment System (CIPS), ali je koristi samo za transakcije u kineskoj valuti juan. Preko njega je 2019. godine dnevno bilo procesuirano oko 20 milijardi dolara vrijednosti transakcija, ali to je zanemarivo u odnosu na 5 do 6 bilijuna dolara dnevno procesuiranih transakcija preko SWIFT sustava te godine.

Koristi se većinom samo u Kini i Hong Kongu, a na ostale zemlje Azije otpada tek 8 posto broja transakcija i 15 posto procesuirane vrijednosti. Korištenje u Africi, Europi i Latinskoj Americi je mizerno, s tek 0,5 posto od ukupnog broja transakcija i 0.1 posto procesuirane vrijednosti. CIPS čak nije samostalan, nego koristi elemente SWIFT-a.

RUSIJA je razvila svoju verziju SWIFT-a - System for Transfer of Financial Messages (SPFS), a razvoj je počeo 2014. kada su SAD i EU prvi put prijetili izbacivanjem Rusije iz SWIFT sustava zbog aneksije Krima. Razvila ga je Centralna banka Rusije, a prema dostupnim podacima na internet stranici Centralne Banke Rusije, do sada ga koristi 400 financijska institucija, uglavnom iz Rusije, Turske i Irana.

Bjelorusija se počela intenzivnije uključivati u ruski sistem krajem 2021. Još uvijek nije zaživio ni u Rusiji na istoj razini kao SWIFT. Iako je ruski SPFS jeftiniji od SWIFT-a, funkcionira samo radnim danima i to isključivo u radnom vremenu, dok SWIFT radi bez prestanka. Također je količina podataka koja se može slati jednom 'porukom' višestruko manja.

Ostale bankarske kratice 

• IBAN - Međunarodni broj bankovnog računa

Međunarodni broj bankovnog računa je jedinstveni identifikator koji pomaže bankama da obrađuju plaćanja od osobe do osobe automatski. IBAN je stvorila Europska komisija za bankarske standarde (engl. European Committee for Banking Standards), a kasnije je prihvaćen kao međunarodni standard. 

IBAN sadrži sve neophodne podatke vlasnika bankovnog računa, kao što su broj računa, podaci banke i podružnice i šifra države. Iako ne postoji jedinstvena duljina za SEPA zemlje, IBAN ne može prelaziti 34 znaka. Međutim, većina zemalja ima različite fiksne duljine. 

IBAN je izvorno uveden kako bi olakšao plaćanja unutar Europske unije, no njegov oblik bio je dovoljno fleksibilan da ga se moglo primijeniti globalno. Unutar Europske unije IBAN je jedan od osnovnih uvjeta za automatsku obradu platnih naloga u deviznom platnom prometu.

• SEPA - Jedinstveno područje plaćanja u eurima 

SEPA (engl. Single Euro Payments Area), omogućuje stvaranje jedinstvenog tržišta za platne usluge u kojemu je građanima, poslovnim subjektima i javnim tijelima moguće izvršavati bezgotovinske platne transakcije u eurima primjenom jedinstvenih modela i postupaka koji se jednako primjenjuju na cijelom SEPA području.

SEPA područje obuhvaća 28 država članica Europske unije te Island, Lihtenštajn, Norvešku, Švicarsku, Monako, San Marino, Andoru te Svetu Stolicu (Država Vatikanskog Grada). 

Ovo jedinstveno platno područje eura uspostavilo je integrirano europsko tržište za instrumente plaćanja. Cilj SEPA je osigurati da se plaćanja unutar Europe odvijaju jednostavno i učinkovito kao one u jednoj zemlji. 

SEPA-u čine:

• jedna valuta – euro
• jedan set platnih instrumenata (kreditni transfer, izravno terećenje i platna kartica)
• zajednička pravna osnova
• zajednički tehnički standardi
• infrastruktura za obradu platnih transakcija
• zajednička poslovna pravila

Upravljačko tijelo za razvoj projekta SEPA jest Europsko platno vijeće (engl. European Payments Council), tijelo europskoga bankarskog sektora koje koordinira i donosi odluke iz područja platnog prometa.

• PSD - Direktiva o platnim uslugama

Direktiva o platnim uslugama uvedena je 2007. godine kao niz zakonskih propisa kojima je cilj definirati usluge platnog prometa i pružatelje usluga platnog prometa u Europskoj uniji. Glavna je svrha olakšati razvoj Jedinstvenog područja platnog prometa (SEPA), reguliranje institucija za platni promet, transparentnost plaćanja i povećanje konkurencije.