4 lekcije za bolju financijsku odluku

U drugoj polovici 20. stoljeća u financijsku teoriju je zabilježen prodor različitih matematičkih i statističkih alata koji su preobrazili način na koji tumačimo i analiziramo pojave na financijskom tržištu. Pomoću takvih alata poduzetnici, investitori, fond menadžeri i ostali aktivni sudionici tržišta trebali su moći donijeti točnije i preciznije financijske odluke. Iako su matematički i statistički modeli i formule itekako unaprijedili mogućnosti analize pojava na financijskom tržištu, ipak su pokazale svoje nedostatke.

Naime, primarna pretpostavka za primjenu takvih matematičkih relacija jest ta da su svi tržišni sudionici maksimalno racionalni. Drugim riječima, da je svaki pojedinac logički dosljedan, da je na objektivan način kvalitativno i kvantitativno 'izvagao' sve aspekte svoje odluke, da poznaje pravila vjerojatnosti i na njima temelji odluke, da je vođen osobnim interesima, da obrađuje informacije na jednak način kao i ostali i da se vodi isključivo razumom prilikom donošenja financijskih odluka.

Ipak, ubrzo se pokazalo da spomenuta tradicionalna financijska teorija utemeljena na matematičkim modelima i razumu pojedinca ima brojne anomalije. Naime, ljudi prilikom donošenja odluka nisu uvijek racionalni, dapače, vođeni različitim psihološkim faktorima postupaju poprilično neracionalno. Istraživanje ljudskog ponašanja i postupaka vodilo je krajem 20. stoljeća do pojave zajedničke discipline ekonomije i psihologije koja se zove bihevioralne financije. Bihevioralne financije istražuju utjecaj psihologije na ponašanje sudionika na tržištu, na to kako tumače i obrađuju određene informacije.

U nastavku ćemo navesti 4 lekcije bihevioralnih financija koje nam mogu pomoći u donošenju financijskih odluka:

1. Pravilo palca (eng. rule of thumb) 

Sudionici na tržištu često prilikom tumačenja pojava na tržištu pojednostavljuju financijsku stvarnost. Naime, u današnje moderno informatičko doba, pojedinac je svaki dan izložen ogromnom broju složenih informacija koje jednostavno ne stiže sve obraditi. Tijekom vremena, ljudi su razvili heuristike ili metode poput 'pravila palca' koje im omogućuju da obrađuju kompleksne informacije kao i informacije koje im nedostaju.

Međutim, kao što možete pretpostaviti, takvo pojednostavljivanje stvarnosti i uzimanje 'prečaca' vodi do veće vjerojatnosti za pogrešku. Primjer jednog od mnogih pravila palca je: štedi barem 10 do 15 posto svojih prihoda za mirovinu. Osim što se prilikom određivanja takvih omjera itekako treba voditi visinom samih prihoda, problem takvog razmišljanja je i u tome što kada mentalno podijelimo svoje prihode na imaginarne račune gdje svaki ima svoju predodređenu svrhu (npr. odvajam 15 posto za mirovinu, 50 posto za troškove življenja, 20 posto za štednju, 15 posto za investicije), upravo smo sami stavili postavili granice raspolaganja svojim novcem te smo ustrajni držati se tih omjera iako se životne okolnosti promijene (npr. javi se odlična prilika za investiciju gdje bi bilo pametno uložiti 30, a ne 15 posto svojeg prihoda, ili se npr. znatno smanji kamata na štednju pa tih 20 posto prihoda koje odvajamo na štednju postane neisplativo). Ovakav pogled na novac nije holistički i zanemaruje onu uzrečicu: 'jedan dolar vrijedi jedan dolar neovisno od kuda je došao i za što je namijenjen'.

2. Heuristika sidrenja (eng. anchoring) 

Često procjenjujemo nepoznate informacije tako da kao polaznu točku (sidro) uzmemo informacije koje su nam znane, a potom takvu polaznu točku modificiramo ili mijenjamo sve dok ne dobijemo točniju vrijednost. Taj proces se često odvija podsvjesno. Problem prilikom takvog procesa jest što koristimo znane informacije (sidro) neovisno o njihovoj točnosti ili relevantnosti, pa ih potom modificiramo po svojem osjećaju.

Poznati primjer su dali najpoznatiji psiholozi iz ovog područja - Tversky i Kahneman, gdje su svoje ispitanike upitali je li postotak afričkih zemalja u UN-u veći ili manji od nasumično odabranog broja (broj se birao okretanjem 'kola sreće'). Procjene ispitanika ovisile su o visini broja koje im je postavljeno u pitanju (sidra): ispitanici koji su uspoređivali broj afričkih zemalja s višim sidrom su pretpostavljali da je veći broj afričkih zemalja u UN-u nego ispitanici koji su dobili niže sidro. Imajte ovu psihološku zamku na umu idući put kada želite kupiti neku stvar kojoj ne znate cijenu, pa vam prodavač kaže koja je prosječna cijena tog proizvoda na tržištu.

3. Sklonost potvrdi (eng. confirmation bias)

To je sklonost traženju i favoriziranju informacija koje potvrđuju nečija uvjerenja i stavove. Naša urođena želja da budemo u pravu i izbjegavamo neugodnost kada nismo u pravu može biti toliko jaka da utječe na mogućnost da 'čujemo' i usvajamo informacije i stavove u koje ne vjerujemo, a koji mogu biti ispravni. Tako ograničavamo svoj napredak i rast, a nerijetko takvo razmišljanje može voditi i u poprilično loše financijske odluke. Primjer ovakve anomalije u razmišljanju je, naprimjer, ako investitor kupi dionice trgovačkog društva za koje je uvjeren da će biti uspješno i da ga čeka svjetla budućnost. Ovakav investitor će u prosjeku imati tendenciju čitati dobre vijesti o toj kompaniji koje potvrđuju da je u pravu i ignorirat će loše vijesti.

4. Dispozicijski učinak 

Bihevioralne financije su otkrile da investitori imaju tendenciju prodati imovinu kada im naraste vrijednost i držati imovinu kada im vrijednost pada. To je najjednostavnije objašnjenje dispozicijskog učinka. Nekoliko je pokušaja objašnjenja ovog fenomena.

Prema prvom, sklonost riziku se mijenja kada nešto dobivamo te smo tada manje skloni riziku, dok smo više skloni riziku kada gubimo. To je lijepo objašnjeno u eksperimentu već spomenutog dvojca - Kahnemana i Tverskya: Što bi radije odabrali? Dobiti sigurnih 900 kuna ili 90 posto šanse da osvojite 1000 kuna? Vjerujemo da ćete kao i većina drugih ljudi odabrati sigurnih 900 kuna. A sad odgovorite na ovo pitanje: Što bi radije odabrali – izgubiti 900 kuna ili 90 posto šanse da izgubite 1000 kuna? U ovom slučaju, većina ljudi će se odlučiti kockati jer izgubiti 1000 kuna izaziva gotovo jednaku neugodnost kao izgubiti 900 kuna, pa bi se u tom slučaju radije probali kockati pa da ne izgubite ništa.

Tako je objašnjena razlika u postupanju kada dobivamo te smo manje skloni riziku i kada gubimo pa smo više skloni riziku.

Drugo objašnjenje dispozicijskog učinka je taj da kada, naprimjer, dionici pada cijena, javlja se kockarski učinak i tendencija da 'povratimo uloženo' i dođemo na nulu, iako informacije ne ukazuju na to da ćemo u tome nužno uspjeti.

Nadamo se da ste sada barem malo osvijestili način na koji se odluke formiraju u vašoj glavi. Dobra vijest je što već samo razumijevanje i aktivno razmišljanje o prethodno spomenutim anomalijama može djelovati preventivno. Ako se prilikom donošenja iduće financijske odluke zapitate radite li možda neku od spomenutih grešaka, veća je vjerojatnost da takvu grešku nećete napraviti, što posljedično može voditi do boljeg upravljanja financijama.

*U tekstu su izneseni osobni stavovi i savjeti autora i/ili autorovih sugovornika koji se ne mogu ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Savjeti.hr-a. Savjeti.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.

Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na Savjeti.hr stranicama uz navođenje poveznice na originalni tekst, u prvome odlomku prenesenog teksta. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.