Edukacija zaposlenika - za poslodavca trošak ili dobra investicija?

Kada ga šef pošalje na edukaciju za koju će izdvojiti određena sredstva, zaposlenik naravno osjeća da mu njegov poslodavac vjeruje, u njega i brine o njegovoj budućnosti. Cijeni njegov rad i smatra da je upravo on vrijedan daljnjeg učenja i obrazovanja.

S druge strane, poslodavac dobiva radnika s više znanja, više stručnosti, koji može doprinijeti poslovanju i razvoju tvrtke. Osim što tvrtka sama djeluje bolje uz sposobne radnike, svi znamo i da će zadovoljniji radnik dobro i predano obavljati posao. Također, nova će mu znanja pomoći da podigne poslovanje na višu razinu.

Dakle, obje strane dobivaju. Ili? Je li edukacija zaposlenika u stvari za poslodavca trošak ili dobra investicija?

Neminovno se nameće pitanje hoće li radnik koji se dodatno educira možda ubrzo prihvatiti neku drugu, bolju ponudu sada kad raspolaže novim znanjima? Ili će možda zahtijevati od poslodavca da ga više plati? Jer, sve ono zadovoljstvo i ponos koje osjeća, možda neće biti dovoljni da ga zadrže u istoj tvrtki ako mu zamiriše više novca i dodatne pogodnosti negdje drugdje.

Zbog takvih stvari, koje nisu rijetke, poslodavci su oprezni te se pokušavaju bilo kako dodatno osigurati i zaštititi.

No, je li zakonski tražiti od radnika da vrati troškove za edukaciju ako odlazi u drugu tvrtku?

U skladu s odredbama članka 36. Zakona o radu, poslodavac je dužan omogućiti radniku, u skladu s mogućnostima i potrebama rada, školovanje, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje.

Radnik je dužan, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada, školovati se, obrazovati, osposobljavati i usavršavati se za rad. Također, prilikom promjene ili uvođenja novog načina ili organizacije rada, poslodavac je dužan, u skladu s potrebama i mogućnostima rada, omogućiti radniku osposobljavanje ili usavršavanje za rad.

Međutim, Zakon o radu ne spominje plaćanje takvih troškova od strane radnika ili vraćanje takvih troškova od strane radnika kada ugovor o radu prestane.

Što se događa u praksi?

U praksi se pak obično događa sljedeće: poslodavac koji omogućava neku dugotrajniju i skuplju edukaciju djelatnika (npr. studij), ugovorom obvezuje radnika da u slučaju prestanka radnog odnosa prije proteka nekog vremena (npr. godinu/dvije/pet) koje se odredi posebnim ugovorom/sporazumom treba vratiti sredstva ili dio sredstava.

Takvi ugovori i sporazumi nisu obavezni, može ih se, ali i ne mora ugovoriti. Moglo bi se reći, sve ovisi o tome koliko poslodavac vjeruje svom radniku ili koliko je upućen/neupućen u to što mu se može dogoditi.

Pravilnikom o radu se međutim ne može nametnuti generalna obveza radnika na plaćanje troškova edukacije u slučaju prestanka ugovora o radu.

Kako se porezno tretira edukacija?

Osim što nakon edukacije poslodavac dobije radnika koji raspolaže novim vještinama, već smo pisali i da se taj trošak može prikazati kao porezni odbitak na kraju kalendarske godine.

Edukacija djelatnika koja je obavljena u poslovne svrhe, dakle, radi obavljanja djelatnosti poslodavca načelno je uvijek priznati trošak neovisno je li poslodavac obveznik poreza na dobit ili dohodak.

Naravno, edukacija treba biti namijenjena djelatnicima odnosno osobama koje su zaposlene kod poslodavca temeljem ugovora o radu, neovisno je li ugovor na puno ili nepuno radno vrijeme.

Uštede

O upućivanju djelatnika na edukaciju poslodavac mora donijeti odluku, a za pravdanje troškova je potrebno imati račun i možebitno ostale isprave (npr. ugovor).

Iz tih isprava moraju biti vidljive:

• na koga se odnosi edukacija
• o kojoj vrsti edukacije se radi 
• kada je obavljena

Visina moguće uštede ovisi o veličini tvrtke i o tome radi li se o općem ili posebnom obrazovanju:

Mikro ili mali poduzetnik može poreznu osnovicu umanjiti za

• 80 posto opravdanih troškova općeg obrazovanja i/ili
• 55 posto opravdanih troškova posebnog obrazovanja

Srednji poduzetnik može poreznu osnovicu umanjiti za

• 80 posto opravdani htroškova općeg obrazovanja i/ili
• 45 posto opravdanih troškova posebnog obrazovanja

Veliki poduzetnik može poreznu osnovicu umanjiti za

• 70 posto opravdanih troškova općeg obrazovanja i/ili
• 35 posto opravdanih troškova posebnog obrazovanja

Smatra li se edukacija plaćom u naravi?

Ako je edukacija obavljena u poslovne svrhe, odnosno u interesu poslodavca radi obavljanja posla za koje je djelatnik zaposlen, tada se može zaključiti da se ne radi o plaći u naravi.

Međutim, ako se radi o trošku koji je nastao za osobne potrebe djelatnika i koje nemaju poveznicu s poslovanjem, tada se radi o plaći u naravi.

Kako motivirati zaposlenike na edukaciju?

Možda mislite da će svi zaposlenici pohrliti na edukaciju, no to ustvari ne mora biti tako. Mnogi mogu to smatrati napornim, teško im je žrtvovati privatno vrijeme, dosadno im je i nezanimljivo, ne vide korist u tome...

Stručnjaci predlažu neke stvari koje bi mogle motivirati radnike na edukaciju a to su: personalizirano učenje, relevantan sadržaj, natjecanje i mogućnost da edukaciji pristupe bilo kad s bilo kojeg uređaja i edukacija koji im neće oduzeti puno vremena.

Ipak, ljudi su najmotiviraniji kada sami primijete da svoj posao počinju bolje raditi te primijete rezultate tih edukacija.

Čitajte i druge tekstove autorice Sanje Bubalo koja piše prvenstveno o biznisu i financijama, ali ima i korisne životne savjete.

*U tekstu su izneseni osobni stavovi i savjeti autora i/ili autorovih sugovornika koji se ne mogu ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Savjeti.hr-a. Savjeti.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.

Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na Savjeti.hr stranicama uz navođenje poveznice na originalni tekst, u prvome odlomku prenesenog teksta. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.

Ako želite još zanimljivih poslovnih i životnih savjeta, prijavite se na naš dvomjesečni newsletter.